| Odluka je donesena! |
|
Prvo ni bilo šoldi, onda nije bilo opreme, a naposljedku prepreka većine suvremenika - vrijeme! Kako da se čovjek otisne i "nestane" mjesec - dva kada na grbači nosi ogromno breme!? Delo, firma, kuća, žena, djeca, krediti .....Uhhh! |
|
|
|
|
| |
| 2 dana prije dana D |
|
Sve pripreme, usprkos brojnim zaprekama, teku svojim planiranim tokom (nikad nisam znao da li je tok ili tijek). Web´n´walk proradio (hvala ti Valentino), Dean mi uspio prebaciti 1 Gb muzike na Njoku (i to tako da stvarno svira), litijska baterija stigla u Trst kod Ljube, sutra je u Puli. Elvis me čeka sutra za zadnji servis, Buić izservisirao mene, dresovi nabavljeni, predani u AGD i u pripremi za odštampavanje. Napo sprema yamahu za mučnu, sporu vožnju. Kartice po 4 Gb u ležištima aparata. Još sutra objava za medije o pokretu .... |
|
|
|
|
| |
| Dan prvi ... a čini mi se i posljednji ... |
|
Ranojutarnji sastanak kod mene doma. Njapo došao na vrijeme sa nekim bombarderom od motora. Eleganciju Yamahine siluete remete teško natrpane putne torbe, koje mu ja još dodatno opterećujem rezervnom baterijom sa punjačima, vrećom za spavanje (već vidite kako ja svaćam biciklizam), i opremom koja ne podnosi mokre uvjete (uskoro će se pokazati kao pravi manevar) .... |
|
|
|
|
| |
Dan 2 ... stigao sam ... daleko do krajnjih granica
... gdje je more uzimalo od neeba ... (Džoni Štulić) |
|
Danas nas čeka lakši dan (termin "lakši" treba uzeti uvjetno), barem po itinereru kojeg smo si zadali. Jer da nije sve u kvantitetu, odmah ću Vam dočarati. Cres -Merag je na karti tek jedan i pol mali, smiješni centimetar. A na terenu ... Odmah iz mjesta, onako bez zagrijavanja, uspon od cca 8 % koji pri vrhu neumoljivo raste na 10 % i tako jedno deset kilometara. Kad sam već osjetio da nestaje snage iz nogu, eto vrha prijevoja. Prijevoja, da! Jer Cres i nije otok.... |
|
|
|
|
| |
Dan 3 ... Strašna, strašna je stvar u životu
... doživjeti STOTU ... doživjeti STOTU! (B. Dugme) |
|
Krećemo iz Raba put Mišnjaka na trajekt za Jablanac. Da mi Rab ostane još jače utisnut u sjećanje pobrinula se uzbrdica pred Mišnjak. Jadna od onih podmuklih, neoznačenih, pa ih čovjek uzme olako. Sve u svemu Rab je prekrasan i za obilazak biciklom - izmišljen.... |
|
|
|
|
| |
| 4. dan: Allegro, ma non forte! |
|
Vozimo se do centra i zaustavljamo na samom mostu koji taj dio spaja sa Poluotokom. Puno je svijeta, živost. Tu imamo prvi susret sa Sedmom silom na ovom putovanju. Došli su nas intervjuirati novinarke i novinari E-Zadra, 24 sata i Narodni list iz Zadra. Svi su se složili da je naše putovanje interesantno i da je čudno da nemamo veću medijsku pozornost. Iskoristio sam priliku i da se vidim sa bratićem Igorom, rođenim Zadraninom.... |
|
|
|
|
| |
5. dan Zvijezda epizode - baterija. Pobjednik Maystor! |
|
Nastavljam sam prema Primoštenu. Očekujem da u retrovizoru ugledam Njapinu siluetu, ali njega nema, pa nema. Tad sam shvatio koliko sam se naviknuo na pratnju i kako bi to izgledalo da sam sam na cesti. U najmanju ruku puno neugodnije. I još jedan savjet za bicikliste koji namjeravaju „peglati“ Magistralu: obavezno imajte retrovizor na volanu, jer kamiondžije su malo nervozni što moraju zaobilaziti jedno tako malo vozilo kao što je bicikl. |
|
|
|
|
| |
6 Dan ...
od Cetine do Neretve |
|
Nakon sat vremena vožnje stižem do uvijek veselog i živog Omiša, gdje ugledam Njapu kako zanesenjački tipka po laptopu na terasi jednog od mnogobrojnih omiških kafića. Stajem i ja. Tu shvaćam da su se problemi sa „donjim postrojem“ intezivirali. Sve teže ih ignoriram. Obično bi se nakon prvih jutarnjih kilometara sveli na podnošljiv intenzitet, ali danas je obrnuto... |
|
|
|
|
| |
Na Stradunu,
gdje u krugu srećem radost,
srećem tugu, danas srećem
Maystora i Njapu |
|
Posebno mi se urezala ona od skretanja za Korčulu do mjesta Doli, ukupno cetiri kilometra 10-postotnog uspina. Kad sam nakon tog napora Kad sam nakon tog uspona ugledao oznaku za mjesto „Doli“, pomislio sam da se radi o nekoj južnjačkoj šali, jer kakav je to dol na vrhu brda?!? ... |
|
|
|
|
| |
Nakon dostignutog cilja - odmor i rekreativno dremuckanje na palubi ”Marka Pola”. I nevjerojatno zadovoljstvo postignutim! |
|
Uživamo u večernjoj šetnji i „kavici" na prekrasno uredenom Lapadu. Ako mislite da je tu palo više juice-votki, varate se, jer mi smo sportski tipovi! Navečer ipak ne izdržavamo i odlazimo prošetati po Stradunu. Jer, toliko znoja, a da ne nagazimo na Stradunski kamen?! |
|
|
|
|